Sažetak
Nakon rata u Bosni i Hercegovini i genocida nad Bošnjacima, koji je uništio domove mnogih, međunarodna zajednica je pravo na povratak smatrala i temeljnim ljudskim pravom i oblikom restorativne pravde. Iako simbolično snažni, napori da se omogući povratak često su zanemarivali složenu stvarnost obnove zajednice nakon genocida. Ovo poglavlje Dr. David J. Simon, Sophie Foster analizira poslijeratne inicijative povratka u Bosni i Hercegovini, posebno u Srebrenici, koje su imale za cilj poništiti ratne akte domicida. Autori preispituju osnovnu pretpostavku: može li povratak u predratni dom doista vratiti ono što je uništeno.
Abstract
After the Bosnian War and genocide against Bosniaks destroyed the homes of many Bosniaks, the international community considered the right to return to be both a human right and form of restorative justice. Though symbolically powerful, return efforts often overlooked the more complex realities of restoring community after genocide. This chapter examines postwar return initiatives in Bosnia, and specifically Srebrenica, that sought to reverse wartime acts of domicide. We question an underlying premise: that a return to a pre-war house could return what had been destroyed.
